PROFESORICA BOŽA TVRTKOVIĆ

Fond Boža Tvrtković

Naoko običan život. Rođena 1930., školovala se u Bjelovaru, završila studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, 1956. zaposlila se u Gimnaziji u Bjelovaru, odana kći, požrtvovna sestra, potom najbolja supruga i majka, izvrstan radnik.

Prebrodila sa suprugom i kolegama sve reforme, rad s odraslima, putovanja u Čazmu, trčanje od škole do škole, nikada umorna, nikada se ne žaleći.

Svima, koji su je dobro poznavali, bila je simbol za životnost. Divili su se njenoj neumornosti, ponekad joj čak zavideći na entuzijazmu. Kuća i škola bili su Božin život. Svima je bila uzor.Škola je zamijenila dom, a dom postao škola, samo umjesto učenika u školskim klupama to su bile ruža u vrtu.

Čiji se dnevnik mogao pokazati kao uzorni? Božin.

Tko je prvi odlazio u učionicu na znak zvona? Tko se najviše veselio uspjehu učenika, maturalnim zabavama, godišnjicima matura? Uvijek Boža. Činilo se da profesorica ima više života i da nikada neće ostariti.

I nije stigla. Nemili udes istrgnuo ju je iz života. Kažu da se ljudski život produžuje u djelima. Ako je tako, na tisuće je onih kojima je profesorica nesebično pružala znanje, ljubav i dio sebe. U svima njima produžuje se njen život.

Na posljednjem oproštaju s profesoricom učenici i profesori bjelovarskih škola obećali su da će Boža Tvrtković uvijek živjeti s njima. I održali obećanje. Fond Boža tvrtković živi već 29 godina i postaje tradicija, tradicija dobrog.

Tin Ujević je jednom zapisao:
"A što bih jedino potomcima htio namijeniti u baštini bila bi vedrina. Kristalna kocka vedrine".

A Boža je tako širila vedrinu, a širi je i danas uspomena utkana u Fond.

Cvijeće je bilo profesoričina trajna ljubav. I vrtno i lončanice. Tvrdila je da biljke osjećaju tugu, radost, bol sve je to već dokazano, pričala je. Netko od skeptika pitao je dali to može i dokazati. Spremno je odgovorila da može, ali da ne želi nepotrebno mučiti ni svoje ni školsko cvijeće.

Takva je bila profesorica. Humanist i stručnjak. Ono što je poučavala, vjerovala je i sama. A i nama je usadila vjeru u znajje, u ljubav, u život.

Fond "Boža Tvrtković" nije mogao nositi ime koje bi bolje izražavalo naše namjere i program.